Evaluacija odontometrijskih metoda kod stalnih zuba nedovršenog razvoja: istraživanje u cilju bolje prakse

Uvod/Cilj. Određivanje tačnih radnih dužina je ključno u lečenju kanala korena zuba. Preciznim određivanjem radnih dužina korena se omogućuje efikasno čišćenje i oblikovanje, kao i trodimenzionalno hermetičko zatvaranje uz optimizaciju procesa lečenja. Cilj ove studije je evaluacija i upoređivanje primenjivosti i tačnosti određenih radnih dužina kod stalnih zuba nezavršenog razvoja korena dobijenih in vivo različitim kliničkim metodama. Metode. Istraživanje je sprovedeno na Klinici za stomatologiju Vojvodine, na odeljenju Dečje i preventivne stomatologije. Uzorak je činilo 30 kanala mladih stalnih zuba. Kriterijumi za uključivanje u istraživanje bili su: potreba za endodontskim tretmanom, mladi stalni zubi sa nezavršenim razvojem korena, F i G stadijum, po Demirijanu određeno na radiogramu. Kriterijumi za isključivanje bili su: ako je prošlo više od tri godine nakon nicanja zuba, patološka ili jatrogena resorpscija vrha korena. Dužina kanala je najpre izmerena na inicijalnom radiogramu, a zatim je ova vrednost uzeta kao parametar za upoređivanje radnih dužina dobijenih različitim kliničkim metodama. Rezultati. Najveće prosečno odstupanje određenih radnih dužina dobijeno je elektrodontometrijskom metodom, zatim papirnim poenom. Najmanje precizno indvidiualno merenje dobijeno je elektroodontometrijom i taktilnom metodom sa zabeleženim odstupanjem i do 5 mm, dok je maksimalna devijacija za radiografsku metodu bila 4.6 mm. Devijacija je određivana merenjem poklapanja sa dužinom određenom na inicijalnoj radiografiji. Rezultati pokazuju da postoje razlike u merenjima pomoću ispitivanih metoda, ali bez statistički značajnih razlika. Zaključak. Zahvaljujući vrlo preciznim merenjima, radiografska i taktilna metoda izdvajaju se kao dominantne metode za odontometriju kod mladih stalnih zuba, dok je elektroodontometrija najmanje pouzdana za određivanje radne dužine kod zuba sa nezavršenim rastom korena.