Snežana Mugoša, Zoran Džamić, Majda Šahman-Zaimović, Nevenka Lukovac-Janjić

Neželjena dejstva sunitiniba: karakteristike i faktori rizika


Uvod/Cilj. Tumori bubrega čine 2–3% svih tumora. Karcinom bubrežnih ćelija nalazi se na desetom mestu najčešćih maligniteta. Kao prva terapijska linija kod bolesnika sa dobrom i intermedijarnom prognozom koristi se sunitinib. Cilj rada bio je analiza faktora rizika, učestalosti ispoljavljivanja i karakteristika neželjenih dejstava sunitiniba kod bolesnika sa metastatskim karcinomom bubrega. Metode. Retrospektivnom studijom je bilo obuhvaćeno 170 bolesnika lečenih na Klinici za onkologiju Kliničkog centra Crne Gore, Urološkoj klinici Kliničkog centra Srbije i Klinici za onkologiju Kliničkog centra Niš. Kao izvor podataka koristili smo istorije bolesti i/ili elektronske kartone bolesnika. Neželjena dejstva su klasifikovana prema Rawlins and Thompson klasifikaciji, težina prema kriterijumima Svetske zdravstvene organizacije, a uzročno-posledična povezanost korišćenjem Naranjo skale. Rezultati. Neželjena dejstva sunitiniba ispoljila su se kod 152 bolesnika (89,4%). Neželjena dejstva tipa A ispoljila su se kod 89%, a tipa C kod 11% bolesnika. Najčešće su se ispoljili poremećaji krvi i limfnog sistema, gastrointestinalni poremećaji i poremećaji kože i potkožnog tkiva. Uzročno-posledična povezanost između leka i neželjenog dejstva najčešće je klasifikovana kao sigurna (60%). Značajna neželjena dejstva imalo je 4,5% bolesnika. Većina bolesnika se oporavila bez posledica. Najčešća neželjena dejstva bila su: leukopenija, hipotireoza, trombocitopenija, dijareja, stomatitis, astenija i hipertenzija. Sva zabeležena neželjena dejstva bila su očekivana. Najznačajniji faktori rizika od nastanka neželjenih dejstava sunitiniba bila su broj istovremeno korišćenih lekova i trajanje terapije. Zaključak. Naše istraživanje pokazuje da je učestalost neželjenih dejstava sunitiniba kod bolesnika sa karcinomom bubrega visoka. Neželjena dejstva su uglavnom bila umerena i laka po intenzitetu i nastala su kao posledica farmakološkog dejstva leka. Potrebno je sprovesti dodatnu edukaciju medikalnih onkologa iz oblasti praćenja bezbedne primene lekova, a takođe i bolesnika koji su na terapiji sunitinibom, sa ciljem unapređenja njihove informisanosti o neželjenim dejstvima sunitiniba i faktorima rizika koji do njih dovode, kako bi se njihova učestalost smanjila.


Преузмите пдф